POVIJEST
KAŠTELA

Crtez Svetvinčenta iz djela A.Tischbeina

Počeci kaštela

Kaštel Morosini-Grimani jedan je od najsačuvanijih kaštela na poluotoku i najveća je svetvinčenska građevina koja već stoljećima čini simbol mjesta i odredišta. Tijekom stoljeća, kaštel se postepeno razvijao i nadograđivao, a sve je započelo s obitelji de Castro Pola kada je na mjestu palasa kaštela sredinom 13.st zapravo funkcionirao domus (kuća) istoimene obitelji. Obitelj de Castro Pola činila je feudalne posjednike Svetvinčenta i okolice od 13.st. pa sve do 1467.godine kada posjed prelazi u ruke obitelji Morosini.

Najdominantniji element svetvinčentskog naselja ujedno je sa sobom nosio i višeznačnu simboliku. Njegov se nastanak pripisuje spajanju tradicije ladanja, poljoprivredne ekonomije te obrambene funkcije.  Sagrađen na rubu tzv „Žlinje“, na pomalo uzdignutom mjestu, kaštel biva smješten na mjesto otežanih napada. Ubrzo se podiže i obrambeni zid na sjevernom dijelu, a svaka sljedeća gradnja prati obrambenu funkciju i koristivost kaštela. S obzirom na blizinu granice (Austro-ugarske i Mletačke), kaštel je bio sjedište vojne posade, a kao granična utvrda mletačkog dijela Istre, kaštel je povremeno služio i kao glavno sjedište vojnih operacija u sukobima protiv Austrije. Unutarnje su zidine stoga služile da čuvaju ljude i zalihe hrane prilikom opsade, posebice i iz razloga jer je Svetvinčenat bio sjedište velikog feuda-poljoprivrednog posjeda gdje se nalazio fontik, odnosno spremište žitnih zaliha.

Prelaskom posjeda u vlasništvo obitelji Morosini dalla Sbarra, dolazi do temeljite preobrazbe mjesta, a oko novoizgrađenog kaštela formira se novo, planski građeno naselje renesansnih stilskih obilježja. U ovom je periodu, zahvaljujući investicijama obitelji Morosini posebice obilježila nadogradnja kaštela i naselja koji se od tada smatraju jednim od najljepših primjera renesansne arhitekture u Istri. 1485.godine obitelj Morosini završava gradnju kaštela u osnovnim formama kakvog ga poznajemo i danas. Prizemlje i prvi kat bili su namijenjeni gospodarskoj djelatnosti, drugi je kat služio kapetanima za obavljanje poslova i čuvanje oružja koji su ujedno i predstavljali vlasnike te bili zaduženi za upravljanje posjedom. Kapetan je zajedno sa svojom obitelji boravio na trećem katu. U kaštelu su se nalazila i dva zatvora. Ispod stubišta koje vodi u palaču se nalazio onaj za manje prijestupe, a onaj za teže prijestupe nalazio se u podrumskim prostorima kvadratne kule ili tzv.satne kule koja je bila glavna nadzorna kula opremljena oružjem i zvonom za uzbunu. Koliku je promjenu naselju donijela renesansna igradnja donosi podatak da je u svim dokumentima prije gradnje, Svetvinčenat nazivan selom (villa),dok se u kasnijim dokumetima naziva kaštelom (castello), odnosno urbanim naseljem. Udajom Morosine Morosini za Marina Grimanija, kaštel prelazi u vlasništvo obitelji Grimani di San Luca. Ovim uglednim pojedincima iz krugova mletačke aristokracije, kaštel je donosio značajne prihode s obzirom da su eksploatirale i upravljale feudalnim posjedom San Vincenti od druge polovice 15.st do polovice 19.st. 1586. godine kaštel zahvaća požar, te biva temeljito obnovljen od strane Marina Grimanija po nacrtu venecijanskih arhitekata Scamozzija i Campagne. Krajem drugog svjetskog rata kaštel biva još jednom spaljen.