TOČKA 10 - PUŠKE

dejanhren-morosinigrimani-else-15.jpg

U prostoru nekadašnjeg tavana danas izlažemo oružje zbirke Ferlin. Uz bombardu i bedemske puške koje smo vidjeli u prizemlju i na prvom katu palače, zbirka je bogata manjim vatrenim oružjem civilne i vojne uporabe. 

Gotovo svo ovdje izloženo oružje je nađeno na području Istre, a u Istru ga je donijela vojska, doseljeno stanovništvo te je došlo kao suvenir iz raznih dijelova svijeta. 

Većina vojnih pušaka je austrijskog podrijetla. Tijekom austrijske vladavine istarskim poluotokom najstrože je provođen zakon o posjedovanju vatrenog oružja. Tako su sačuvani i oružani i vlasnički listovi iz onoga doba. Sačuvanih venecijanskih pušaka je znatno manje jer su mnoge izgubljene ili su tijekom stoljeća pretvorene u lovačke puške. 

Osim austro-ugarskih i venecijanskih pušaka zbirci pripadaju primjerci s prostora južnog balkana i dalekog Istoka.

Kako je lovačko oružje bilo korišteno i za krivolov, skrivano je u raznim neadekvatnim uvjetima. Cijevi lovačkih pušaka su često bile stare, čak iz 16. ili 17. stoljeća, a koristile su se još i sredinom 20. stoljeća. Istarske lovačke puške su često bile spoj novih i starih elemenata: cijevi kremenjača, mehanizmi paljenja na kapislu i kundaci koje su nerijetko izrađivali lokalni stolari. Datacija takvih pušaka ovisi o mnogim elementima koje treba sagledati i pojedinačno i kao cjelinu. 

Pištolji se dijele na manje civilne, za samoobranu, i vojne, u ovom slučaju teške konjaničke. Ukrašeni primjerci dolaze s prostora balkana zajedno s jataganima doseljavanjem, a kasnije i kao dio narodne nošnje. Nakon drugog svjetskog rata zlatarne su bile pune takvog oružja. 

Neizostavni dio opreme svake puške i pištolja koji se moraju puniti barutom i kuglom su barutnice: posude od roga u kojima se barut držao i iz kojih se vatreno oružje punilo. Primjerci variraju od onih jednostavnijih za koje se unutrašnjost roga samo očistilo do složenijih potpuno prerađenih za koje se rog iskuhavao, ravnao, rezbario i na kraju mu je dodan dozator. Barutnice ovog tipa koristile su se otkako postoji vatreno oružje pa sve do nastanka cjelovitog metka. 

Uz vatreno oružje dio zbirke čini i hladno oružje. Nakon austrijskog osvajanja Bosne zabranjeno je svo vatreno oružje. Tada se razvijaju borbeni, radni i noževi koji predstavljaju statusni simbol. Dva ovdje izložena noža tog tipa su takozvani kordunaški noževi (pretpostavlja se da je radionica bila negdje na Kordunu) zakrivljenih drški poput kundaka kubura. Na taj način bilo je teško razlikovati nosi li osoba o pasu nož ili ilegalni pištolj. 

Mužari su izgledom slični topovskim cijevima, ali ne ispaljuju topovsko tane. Barut koji eksplodira unutar cijevi samo proizvodi zvučni efekt. Korišteni su umjesto crkvenih zvona tijekom korizme, za signalizaciju i upozorenje, a manji su primjerci korišteni na zabavama. 

Ovdje izloženi dijelovi oklopa ne tvore puni set niti su svi iz istog vremena. To su originali iz 17. i 18. stoljeća iz srednjo-europskih kovačnica. 

Posljednji izložak je dizalica koja je služila u vojne svrhe. Pomoću nje su se podizale i okretale topovske cijevi tijekom ciljanja. 

image001 - manja.jpg

ISTARSKA ŽUPANIJA

Upravni odjel za turizam