TOČKA 3 - GOSPODARSTVO

savicenta_tz6-070520.jpg

Jedna od važnijih zadaća kaštela bila je ona gospodarska. Naime, kaštel je osim obrambene i upravne funkcije, bio i gospodarsko sjedište feuda. U njemu su prikupljani žito i vino kao dio poreznih obveza stanovnika posjeda koje su bili dužni davati vlasniku, a u prostorima kaštela nalazio se i fontik. Fontici su na području Istre i Veneta tijekom srednjeg i novog vijeka funkcionirali kao komunalna skladišta žitarica preko kojih je gradska uprava nadzirala uvoz i cijenu žita. Preko takvih se institucija osiguravala stalna dostupnost osnovnih prehrambenih namirnica i u slučajevima njihove nestašice. Kako su takve krize u Istri bile učestale, i vlasnici svetvinčentskog feuda su zabranjivali prodaju žitarica dok se ne utvrdi njihova ukupna količina i godišnja potreba zajednice. Na taj se način osiguravala samodostatnost feuda, ali su se sprječavale i malverzacije. Često se naime dešavalo da su stanovnici najprije po niskim cijenama prodavali žito kako bi došli do drugih potrepština, da bi ga kasnije, u periodima nestašice, morali kupovati po znatno višim cijenama. U fontiku su stanovnici feuda mogli prodati višak žitarica te nabaviti različito sjeme i brašno.

Uzgoj vinove loze bio je glavna poljoprivredna djelatnost stanovništva te ne iznenađuje podatak o postojanju dvije konobe u kaštelu u kojima su skladištene značajne količine ove dragocjene tekućine. Upravitelji imanja vino su prodavali u obližnjim istarskim gradovima te na taj način povećavali prihode feuda, a dio zaliha vina završavao je na stolu samog feudalca.

 

Prehrana lokalnih stanovnika, uglavnom bazirana na proizvodima lokalne poljoprivrede i stočarstva, razlikovala se dakako od one vlasnika i upravitelja feuda. Divljač je primjerice bila rezervirana za feudalne vlasnike. Kapetan je bio zadužen za lov, ali i nadzor nad lovcima kako bi spriječio nelegalnu trgovinu. Lovile su se ptice, ponajviše jarebice, te divljač poput zečeva, lisica i srna. Osim divljači, do stolova feudalnih vlasnika u Veneciji stizala je i riba, nabavljana u obalnim istarskim gradovima, zatim sir, med, želatina i jaja. Propisima su ptice bile posebno štićene pa je primjerice određeno kako bi onome koji bi ubio pauna u vlasništvu kaštela trebala biti odrezana desna ruka.

U izložbenoj vitrini možete vidjeti dio repertoara keramičkog i mjedenog posuđa kakvo je korišteno u kaštelu u periodu 15. i 16. st. Prilikom arheoloških istraživanja kaštela Morosini-Grimani pronađena je velika količina ulomaka različitih keramičkih posuda. Tijekom renesansnog razdoblja većina je kuhinjskog posuđa bila lokalne produkcije, dok su luksuzniji primjerci stolnog posuđa uglavnom importirani iz specijaliziranih radionica s područja Veneta, ali i drugih jadranskih regija sjeverne i srednje Italije.

image001 - manja.jpg

ISTARSKA ŽUPANIJA

Upravni odjel za turizam